Mitovi i istine o pamćenju
U javnosti postoje mitovi o pamćenju koje smo možda već toliko puta čuli da smo u njih i povjerovali, ali i neke istine o pamćenju koje se čine nevjerojatnima. U nastavku ćemo detaljnije proučiti neke od njih te saznati više o funkcioniranju pamćenja i njegovim promjenama, ali i o tome što može pomoći kako bismo bolje pamtili.
MIT 1 – Sve vrste pamćenja slabe sa starenjem
Iako s povećanjem dobi dolazi do težeg i sporijeg upamćivanja novih informacija, istina je da neke vrste pamćenja ostaju očuvane ili postaju bolje s godinama. Proceduralno pamćenje je vrsta pamćenja koja ostaje očuvana s dobi pa osobe zadržavaju znanje koje su ranije usvojili o tome kako nešto funkcionira, na primjer kako se svira neki instrument. S druge strane, semantičko pamćenje s godinama postaje bolje pa osobe starije dobi nerijetko imaju bogatiji rječnik u usporedbi s mlađim osobama. Posebno dobro ostaje očuvano autobiografsko pamćenje semantičke vrste, odnosno pamćenje informacija iz naše osobne povijesti. Zato često možemo čuti osobe starije dobi da se prisjećaju detalja pojedinih događaja iz svoje rane mladosti. S druge strane, vrsta pamćenja koja opada s godinama je epizodičko pamćenje, odnosno pamćenje događaja s vremenskom i prostornom odrednicom, pa nam se u starijoj može češće događati da se ne možemo sjetiti što smo jučer ručali.
MIT 2 – Nije točno da su emocije povezane s pamćenjem
Iako se može činiti da emocije nemaju veze s pamćenjem, utvrđeno je da bolje pamtimo događaje koji su u nama izazvali intenzivnije emocije, nego one oko kojih smo bili manje uzbuđeni. Osim toga, općenito smo uspješniji u upamćivanju novih informacije kad smo sretni ili vedrog raspoloženja u usporedbi sa sniženim raspoloženjem. S druge strane, kada doživljavamo emocije poput tuge, tjeskobe ili srama, veća je vjerojatnost da ćemo se prisjećati događaja koji su u nama izazivali slične emocije, primjerice kad nas je netko razočarao ili kada smo mi nekoga razočarali, što ponekad može dodatno produljiti trajanje sniženog raspoloženja. Stres je stanje za koje se vjeruje da otežava upamćivanje novih informacija koje nisu usko vezane uz ono što nam izaziva stres, ali i dosjećanje informacija koje smo ranije pohranili u pamćenju. Primjerice, ako osjećate stres dok se spremate zato što negdje kasnite, možda se kasnije nećete moći sjetiti jeste li ugasili peglu.
MIT 3 – Pamćenje se ne može uvježbati!
Iako se može činiti da netko pamti bolje, a netko drugi lošije i tu nema pomoći, zapravo postoji više načina za poboljšavanje pamćenja. Poznate su brojne tehnike koje pomažu upamtiti što veću količinu informacija i to što brže. Jedna od njih je i tehnika razbijanja većeg skupa informacija u nekoliko kategorija pa prilikom pamćenja dugačkog popisa za kupovinu možemo sebi olakšati tako da prvo pamtimo sve što trebamo kupiti za frižider, zatim za smočnicu pa za kupaonicu i tako dalje. Još jedna tehnika koja pomaže je stvaranje asocijacija pa ime nekoga tko se zove Slavica možemo lakše upamtiti ako tu osobu zamislimo kako puše svijeće na torti dok slavi rođendan. Često se koristi i tehnika akronima pa se možda i danas sjećate da je Jugoslavija bila okružena “brigama” – Bugarskom, Rumunjskom, Italijom, Grčkom, Austrijom, Mađarskom i Albanijom (prva slova država tvore riječ “brigama”). Još nešto što se koristi za lakše upamćivanje su rima i ritam pa je tako većini onih koji su učili abecedu engleskog jezika poznata pjesmica koja to olakšava.
MIT 4 – Za pamćenjem novih informacija nužno je zaboravljanje nekih ranije upamćenih informacija
Ponekad čujemo od poznanika kako se ne žele zamarati novim informacijama jer ne žele da im one zauzimaju mjesto koje pripada bitnijim znanjima. Prema teoriji, postoji kratkoročno pamćenje i dugoročno pamćenje, a u razgovoru se pod pojmom “pamćenje” obično podrazumijeva ono dugoročno. Istina je da kapacitet dugoročnog pamćenja još uvijek nije utvrđen te se smatra kako bi mogao biti neograničen. Ne postoje dokazi o tome da upamćivanjem novih informacija, nužno gubimo neke ranije pohranjene niti da je moguće dosegnuti vrhunac kapaciteta pamćenja nakon kojeg nije moguće usvajanje novih informacija. S druge strane, treba imati na umu kako je moguća i interferencija, odnosno pojava kada dosjećanje određenih informacija ometaju njima slične informacije koje smo usvojili prije ili nakon tih kojih se želimo dosjetiti. Tako nam se može dogoditi da nakon selidbe još neko vrijeme upisujemo staru adresu ili da nakon učenja novog jezika, koristimo neke njegove riječi prilikom govora na materinjem jeziku.
Pitanja za razmišljanje:
Jeste li vjerovali nekim mitovima o pamćenju prije čitanja ovog članka?
Jesu li vas pojedine istine o pamćenju iznenadile?
Jeste li već sami iskusili povezanost emocija i pamćenja?
Kako biste saznali više o tome kako se pamćenje može poboljšati i zašto je to važno, pročitajte naš sljedeći članak.
Literatura: Sternberg, R. J. (2003). Cognitive Psychology (3rd ed.). Wadsworth Publishing.
O autoru:
Kristina Knezović je mag. psihologije. Već nekoliko godina članica je Udruge Senior i sudjeluje u projektnim aktivnostima. U sklopu projekta Mozaik – kombinirani pristup osnaživanju kognitivnih rezervi vodi radionice o pamćenju.
