POZIV NA PREDSTAVLJANJE PROJEKTA Poticanje razvoja kognitivnih sposobnosti starijih osoba uz pomoć terapije putem umjetnosti – fraktalno crtanje

 

POZIV NA PREDSTAVLJANJE PROJEKTA
Poticanje razvoja kognitivnih sposobnosti starijih osoba uz pomoć terapije putem umjetnosti – fraktalno crtanje

Poštovani,
ovim putem Vas pozivam na prezentaciju sudjelovanje u radionicama pod nazivom Poticanje razvoja kognitivnih sposobnosti starijih osoba uz pomoć terapije putem umjetnosti – fraktalno crtanjeProjekt uključuje crtanje i bojenje prema programu Metode fraktalnog crteža (MFC).
Prezentaciju radionica održat ćemo u srijedu 15. veljače u 9:30 sati.
Mjesto održavanja: Gerontološki centar Maksimir – Dom za starije osobe Maksimir, Hegedušićeva 20. (ulaz iz ulice Ravnice/preko puta Kraša – lijevi ulaz)
Na prezentaciji ćete se upoznati s planom i programom projekta. Nakon prezentacije slijedi prijava na radionice.  S provedbom radionica krećemo početkom 3. mjeseca.

Što je metoda fraktalnog crtanja?
MFC jer specifična metoda terapije putem umjetnosti pomoću koje razvijamo svoje kognitivne i emocionalne snage.
Osmišljeni program je tzv. likovna gimnastika za mozak i koristi se za razvoj mozga i moždanih funkcija. Ujedno služi i kao prevencija demencije i drugih neurodegenrativnih bolesti.
Projekt uključuje 8 radionica koje ćemo održati u kontinuitetu (2 mjeseca druženja).
Radionicu održavamo jednom tjedno u trajanju od 2 sata.
Planirano vrijeme održavanja je od 10 do 12 sati.

 

Svoj dolazak na prezenatciju projekta možete potvrditi na
Zrinka Grotić
099/2323-654
Veselimo se druženju i crtanju s Vama!
Martina Kosec

 

Savjeti i vježbe za bolje pamćenje

Pamćenje je jedna od naših sposobnosti na koju djeluju brojni čimbenici i nije nam uvijek, u svim situacijama, jednako lako upamtiti nove informacije te se dosjetiti onih ranije upamćenih. Moguće je da će nam biti teže upamtiti nove informacije kad smo lošeg raspoloženja, pod stresom, radimo više stvari odjednom ili kad nam nedostaje nekoliko sati sna. To je važno imati na umu kako se ne bismo odmah zabrinuli čim se ne možemo nečega dosjetiti – treba razmisliti u kakvom stanju smo tu informaciju nastojali upamtiti i imati razumijevanja za sebe. Nije neobično da ćemo zaboraviti po što smo krenuli u hladnjak ako istovremeno čuvamo unuke, kuhamo i razgovaramo na telefon.

Istraživanja pokazuju kako je upravo spavanje ključno za konsolidaciju informacija koje smo upamtili, odnosno očuvanje onih važnih, a odbacivanje nepotrebnih. S druge strane, nedostatak sna može dovesti do poteškoća s raznim kognitivnim funkcijama pa tako i usmjeravanjem pažnje te dosjećanjem željenih podataka. Za uspješno pamćenje, osigurajte si dovoljan broj sati sna, a ako imate poteškoća s usnivanjem, vježbe opuštanja su jedan od načina na koji si možete pomoći da brže zaspete. Najjednostavnija vježba izgleda tako da se usmjerite na svoje disanje – dok udišete na nos brojite do 4, zadržite dah brojeći do 7 te izdišite na usta uz brojanje do 8, a misli koje vam dolaze samo promotrite i pustite da prođu.

Još nešto što doprinosi očuvanju kognitivnih funkcija je zdrava prehrana, odnosno prehrana bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama te ribom i morskim plodovima, a često se ističe mediteranski tip prehrane koji je u našem podneblju vrlo poznat. Kada se radi o piću, treba imati na umu da je dovoljna količina vode nužna kako bi tijelo funkcioniralo, pa tako i mozak, te kako bi kognitivne funkcije bile uspješne. Dehidracija može dovesti do lošije
koncentracije, sporijeg vremena reagiranja te poteškoća s kratkoročnim pamćenjem. Dok umjereno pijenje kave može doprinijeti boljem pamćenju i kratkoročno i dugoročno, alkohol se preporučuje izbjegavati.

Znamo da je socijalizacija važna za djecu i da u druženjima provede velik dio vremena, dok s godinama obično dolazi do smanjenja kruga prijatelja, pri čem povećanje obiteljskih obveza ponekad dovodi do zanemarivanja hobija i zajedničkih aktivnosti s prijateljima. U starijoj dobi druženje i ugodne socijalne interakcije ponovno su od velike važnosti upravo zbog povoljnih učinaka na raspoloženje, ali i na pamćenje te ostale kognitivne funkcije.
Istraživanja pokazuju kako osobe starije dobi postižu bolje rezultate na različitim kognitivnim testovima ako su nedavno imale veći broj ugodnih socijalnih interakcija, za razliku od onih koji su izbjegavali druženja.

Tjelovježba također doprinosi raznim kognitivnim funkcijama pa tako i pamćenju. Osim što pomaže zdravlju i rastu stanica u mozgu, blagotvorno djeluje na spavanje, raspoloženje te smanjenje stresa što je povezano s uspješnijim upamćivanjem i dosjećanjem.  Osim vježbi kojima namjerno izazivamo tjelesni napor kako bismo održali fizičku formu, za uspješnije pamćenje preporučuju se i “vježbe za mozak” kojima namjerno izazivamo kognitivni napor.
Takve vježbe nazivamo neurobičke vježbe ili neurobike, a one se sastoje od činjenja poznatih stvari na neobičan način. Drugim riječima, potrebno je otežati nešto što nam je svakodnevno i poznato kako bismo osjetili malo kognitivnog napora i potpomogli stvaranje novih neuronskih veza u mozgu. Primjeri neurobika mogu biti – pisanje nedominantnom rukom, pisanje zatvorenim očima, otkopčavanje gumba na odjeći ili otvaranje vrata nedominantnom rukom, ali i prolaženje novim putevima do mjesta stanovanja. Uz ove naše primjere, dajte mašti na volju i osmislite sami svoje neurobike – uobičajene radnje na neuobičajen način.

Pitanja za razmišljanje:

  • Jeste li sami iskusili kako nedostatak sna ili rađenje više stvari odjednom utječu na pamćenje?
  • Koliko ste zadovoljni dosadašnjim navikama vezanima za prehranu i druženje – što možete napraviti već danas kako biste se zdravije hranili i više družili?
  • Možete li se sjetiti neke radnje koja bi se mogla napraviti na drugačiji, teži način i koja bi mogla biti neurobika?

O autoru:

Kristina Knezović je mag. psihologije. Već nekoliko godina članica je Udruge Senior i sudjeluje u projektnim aktivnostima. U sklopu projekta Mozaik – kombinirani pristup osnaživanju kognitivnih rezervi vodi radionice o pamćenju.

Mitovi i istine o pamćenju

U javnosti postoje mitovi o pamćenju koje smo možda već toliko puta čuli da smo u njih i povjerovali, ali i neke istine o pamćenju koje se čine nevjerojatnima. U nastavku ćemo detaljnije proučiti neke od njih te saznati više o funkcioniranju pamćenja i njegovim promjenama, ali i o tome što može pomoći kako bismo bolje pamtili.

 

MIT 1 – Sve vrste pamćenja slabe sa starenjem

Iako s povećanjem dobi dolazi do težeg i sporijeg upamćivanja novih informacija, istina je da neke vrste pamćenja ostaju očuvane ili postaju bolje s godinama. Proceduralno pamćenje je vrsta pamćenja koja ostaje očuvana s dobi pa osobe zadržavaju znanje koje su ranije usvojili o tome kako nešto funkcionira, na primjer kako se svira neki instrument. S druge strane, semantičko pamćenje s godinama postaje bolje pa osobe starije dobi nerijetko imaju bogatiji rječnik u usporedbi s mlađim osobama. Posebno dobro ostaje očuvano autobiografsko pamćenje semantičke vrste, odnosno pamćenje informacija iz naše osobne povijesti. Zato često možemo čuti osobe starije dobi da se prisjećaju detalja pojedinih događaja iz svoje rane mladosti. S druge strane, vrsta pamćenja koja opada s godinama je epizodičko pamćenje, odnosno pamćenje događaja s vremenskom i prostornom odrednicom, pa nam se u starijoj može češće događati da se ne možemo sjetiti što smo jučer ručali.

 

MIT 2 – Nije točno da su emocije povezane s pamćenjem

Iako se može činiti da emocije nemaju veze s pamćenjem, utvrđeno je da bolje pamtimo događaje koji su u nama izazvali intenzivnije emocije, nego one oko kojih smo bili manje uzbuđeni. Osim toga, općenito smo uspješniji u upamćivanju novih informacije kad smo sretni ili vedrog raspoloženja u usporedbi sa sniženim raspoloženjem. S druge strane, kada doživljavamo emocije poput tuge, tjeskobe ili srama, veća je vjerojatnost da ćemo se prisjećati događaja koji su u nama izazivali slične emocije, primjerice kad nas je netko razočarao ili kada smo mi nekoga razočarali, što ponekad može dodatno produljiti trajanje sniženog raspoloženja. Stres je stanje za koje se vjeruje da otežava upamćivanje novih informacija koje nisu usko vezane uz ono što nam izaziva stres, ali i dosjećanje informacija koje smo ranije pohranili u pamćenju. Primjerice, ako osjećate stres dok se spremate zato što negdje kasnite, možda se kasnije nećete moći sjetiti jeste li ugasili peglu.

 

MIT 3 – Pamćenje se ne može uvježbati!

Iako se može činiti da netko pamti bolje, a netko drugi lošije i tu nema pomoći, zapravo postoji više načina za poboljšavanje pamćenja. Poznate su brojne tehnike koje pomažu upamtiti što veću količinu informacija i to što brže. Jedna od njih je i tehnika razbijanja većeg skupa informacija u nekoliko kategorija pa prilikom pamćenja dugačkog popisa za kupovinu možemo sebi olakšati tako da prvo pamtimo sve što trebamo kupiti za frižider, zatim za smočnicu pa za kupaonicu i tako dalje. Još jedna tehnika koja pomaže je stvaranje asocijacija pa ime nekoga tko se zove Slavica možemo lakše upamtiti ako tu osobu zamislimo kako puše svijeće na torti dok slavi rođendan. Često se koristi i tehnika akronima pa se možda i danas sjećate da je Jugoslavija bila okružena “brigama” – Bugarskom, Rumunjskom, Italijom, Grčkom, Austrijom, Mađarskom i Albanijom (prva slova država tvore riječ “brigama”). Još nešto što se koristi za lakše upamćivanje su rima i ritam pa je tako većini onih koji su učili abecedu engleskog jezika poznata pjesmica koja to olakšava.

 

MIT 4 – Za pamćenjem novih informacija nužno je zaboravljanje nekih ranije upamćenih informacija

Ponekad čujemo od poznanika kako se ne žele zamarati novim informacijama jer ne žele da im one zauzimaju mjesto koje pripada bitnijim znanjima. Prema teoriji, postoji kratkoročno pamćenje i dugoročno pamćenje, a u razgovoru se pod pojmom “pamćenje” obično podrazumijeva ono dugoročno. Istina je da kapacitet dugoročnog pamćenja još uvijek nije utvrđen te se smatra kako bi mogao biti neograničen. Ne postoje dokazi o tome da upamćivanjem novih informacija, nužno gubimo neke ranije pohranjene niti da je moguće dosegnuti vrhunac kapaciteta pamćenja nakon kojeg nije moguće usvajanje novih informacija. S druge strane, treba imati na umu kako je moguća i interferencija, odnosno pojava kada dosjećanje određenih informacija ometaju njima slične informacije koje smo usvojili prije ili nakon tih kojih se želimo dosjetiti. Tako nam se može dogoditi da nakon selidbe još neko vrijeme upisujemo staru adresu ili da nakon učenja novog jezika, koristimo neke njegove riječi prilikom govora na materinjem jeziku.

Pitanja za razmišljanje:

Jeste li vjerovali nekim mitovima o pamćenju prije čitanja ovog članka?

Jesu li vas pojedine istine o pamćenju iznenadile?

Jeste li već sami iskusili povezanost emocija i pamćenja?

 

Kako biste saznali više o tome kako se pamćenje može poboljšati i zašto je to važno, pročitajte naš sljedeći članak.

 

Literatura: Sternberg, R. J. (2003). Cognitive Psychology (3rd ed.). Wadsworth Publishing.

O autoru:

Kristina Knezović je mag. psihologije. Već nekoliko godina članica je Udruge Senior i sudjeluje u projektnim aktivnostima. U sklopu projekta Mozaik – kombinirani pristup osnaživanju kognitivnih rezervi vodi radionice o pamćenju.

Osnovno o pamćenju

Kada razmišljate o pamćenju, koje vam asocijacije prve padaju na pamet? Možda ćete se sjetiti učenja, škole, recitiranja pjesmica, a možda i nečeg što ste zaboravili kupiti u trgovini.

No, pamćenje je od velike važnosti za gotovo sve naše svakodnevne aktivnosti, a tek za nekolicinu nije bitno, poput disanja i spavanja. Već od buđenja potrebno je prisjetiti se kako se gasi alarm, gdje smo sinoć ostavili papuče i što sve trebamo obaviti u danu. Bez mogućnosti pamćenja ne bismo mogli ni razgovarati – potrebno je pamtiti što nas je sugovornik pitao te prizvati u sjećanje informacije koje su nam potrebne kako bismo odgovorili.

Najkraće rečeno, pamćenje obuhvaća mogućnost kodiranja, pohranjivanja i pronalaženja informacija. Primjerice, kad upoznamo novu osobu i ona izgovori svoje ime, potrebno je skup glasova koje smo čuli prepoznati kao slova i povezati u cjelinu jednog imena što predstavlja fazu kodiranja. Kako bismo pohranili informaciju o imenu osobe, potrebno je usmjeriti pažnju na ime i zadržati ga u svom pamćenju. To možemo napraviti tako da ga ponovimo, naglas ili u sebi, te ugradimo u svoju postojeću mrežu znanja, odnosno povežemo s nečim što nam je već poznato. Primjerice, ako se osoba zove Marija, možemo se prisjetiti još nekoga koga poznajemo s istim imenom ili nečega na što nas to ime podsjeća. Kad upoznajemo više osoba odjednom, često preskočimo taj korak ponavljanja imena i ugrađivanja u svoju mrežu znanja pa ih se zato kasnije ne možemo dosjetiti. Ponekad kažemo da smo imena osoba zaboravili, no ispravnije bi bilo reći da ih nismo ni upamtili.

Vrste pamćenja

Za funkcioniranje pamćenja odgovorno je više različitih struktura i dijelova mozga, a pojedinosti tog procesa i dalje nisu potpuno razjašnjene. U nastojanjima da objasne što je to pamćenje i kako funkcionira, znanstvenici nude nekoliko  vrsta i podjela pamćenja.

 

Tako razlikuju kratkoročno i dugoročno pamćenje pri čemu je kratkoročno pamćenje privremeno i ograničenog kapaciteta. Smatra se kako se u kratkoročnom pamćenju istovremeno može nalaziti 5 do 9 čestica, odnosno znamenki ili riječi. Na primjer, ako biste kratko pogledali dugačak popis za kupovinu, najvjerojatnije je da biste se kasnije dosjetili između 5 i 9 stavki s popisa.

S druge strane, za dugoročno pamćenje se vjeruje da je beskonačnog kapaciteteta i ono je najsličnije onome što ljudi inače podrazumijevaju pod pojmom “pamćenje” – u njemu se nalaze imena svih osoba koje poznajemo, sve vještine kojima baratamo, znanja o sebi, o mjestu u kojem živimo i slično. Zatim je tu i radno pamćenje koje se ponekad poistovjećuje s kratkoročnim pamćenjem, a glavna zadaća mu je prizivanje informacija iz dugoročnog pamćenja i njihovo korištenje za obavljanje zadataka u sadašnjosti, zajedno s informacijama iz kratkoročnog pamćenja. Primjerice, prilikom matematičke operacije zbrajanja kada je potrebno uzeti u obzir dva broja koja trebamo zbrojiti i prisjetiti se pravila zbrajanja. Dugoročno pamćenje se može dodatno razdijeliti na proceduralno pamćenje koje se odnosi na usvajanje vještina poput vožnje ili upravljanja računalom, semantičko pamćenje koje obuhvaća općenito znanje činjenica o svijetu te epizodičko pamćenje koje sadrži informacije o nečemu što se nama dogodilo u nekom određenom vremenu, na primjer jučer. Podvrsta epizodičkog pamćenja je autobiografsko pamćenje koje se odnosi na naše vlastito iskustvo, a zanimljivo je i blic pamćenje, vrlo živo i detaljno sjećanje nekog važnog događaja za svijet općenito ili za naš život, primjerice, možemo se sjetiti gdje smo sjedili i što smo nosili od odjeće u trenutku kad smo saznali da nam se rodio unuk.

Kako biste saznali više o tome što utječe na pamćenje, ali i razbili neke mitove o pamćenju, pročitajte naš sljedeći članak.

 

Pitanja za razmišljanje:

Za koje od navedenih vrsta pamćenja ste znali od prije, a za koje ste prvi put čuli u ovom članku?

Koje aktivnosti koristite kako biste nove informacije pohranili u pamćenje?

Možete li se prisjetiti nekog događaja koji bi za vas predstavljao blic pamćenje?

 

Literatura: Sternberg, R. J. (2003). Cognitive Psychology (3rd ed.). Wadsworth Publishing.

 

O autoru:

Kristina Knezović je mag. psihologije. Već nekoliko godina članica je Udruge Senior i sudjeluje u projektnim aktivnostima. U sklopu projekta Mozaik – kombinirani pristup osnaživanju kognitivnih rezervi vodi radionice o pamćenju.

 

 

 

 

Prijavite se na radionice

U okviru projekta Mozaik provodit će se radionice namijenjene osobama starije životne dobi koje se žele bolje upoznati sa sposobnostima pamćenja te kroz različite aktivnosti i druženje osnažiti svoje pamćenje.

Sudjelovanje je besplatno uz obaveznu prethodnu prijavu na udruga.senior@gmail.com ili na broj telefona 099/23-23-654

Početak radionica je u utorak 4.10.2022.g, u 17:30 h.

Mjesto održavanja: Tribina Grada Zagreba, Kaptol 27

 

Nastavi čitati Prijavite se na radionice